Tišina je.
Čisto tek miris posljednih ptica na granama odjekuje ulicom.
Ni pahulja.
A pustoš okova zidove nekada grada prepunog galame.
Ni pahulja,
a prazne ulice razliše se šeherom.
Ni pahulja.
a misli okovane ledom.
Ni slutnje snijegu,
a u duši zimska idila poigrava valcer.
Hladne mi ruke prekidoše,
valcer posljednih sarajevskih ptica.
što bez slutnje prvoj pahulji,
veselo igraju pred mojim očima,
željnim da decembar bude decembar.
Ines Oputar
