Čim sam te prvi put vidjela
Tijelom mi je prostrujila neka struja
Bio je dovoljan jedan pogled
I po prvi puta sam razum izgubila
To više nisam bila ona ja
Što teško nekog u srce pušta
Bio si netko tko ne može proći nezamjećen
Magnet koji je privlačno sve oko sebe
Ali ti si izabrao mene
Bila sam sebi neprepoznatljiva
Pustila te u srce do kraja
Al kako je vrijeme prolazilo
I razum u meni se probudio
Bio si kao vjetar
Dolazio
Odlazio
A mene su toliko boljeli
Naši rastanci
I znala sam da ti moram reći
Našoj ljubavi je kraj
Rekla sam to ponosno
Dok unutar mene svijet mi se srušio
Provela sam dane plačući
Ali nikad nisam dozvolila da ih vidiš ti
Djelile su nas daljine
I vrijeme je prolazilo
Kad jednom rekoše mi
Znaš li da se oženio
Iako je tebe i dalje volio
Bilo je teško
Pogledat ga u oči
Na njegovoj svadbi mu čestitati
Al gledala sam ga u oči
Poželjela da uvijek bude sretan
Za mene tu sve prestaje
Dugo mi je trebalo
Da prebolim te oči
Još gore mi je bilo što me i dalje volio
I uvijek gledao da mi bar u prolazu
Ruku na trenutak dodirne
Da me svojim pogledom pomiluje
Vrijeme je učinile svoje
I ja sam srela oči
Koje sam znala da su mi suđene
Bila je to ljubav
Koja je polako cjelila moje rane
Ljubav nježna kao najljepši proljetni dan
Ljubav zbog koje su sve druge ljubavi
Pale u vodu
I sad se samo nasmiješ
Jer imam pored sebe
Nešto potpuno drugačije
I te oči odvele su me do oltara
Jednog predivnog proljetnom dana
Poklonila sam mu srce na dlanu
A on od mene učinio sretnu ženu
Maja Ćulumović
