Dakle… Rođena sam 19. veljače 1980. u Slavonskom Brodu kao starija kći obitelji Šimić. Veći dio djetinjstva provela sam u Bosni i Hercegovini, malom pitoresknom selu Kričanovo. Početkom rata 1991. i padom Bosanskog Broda, kao izbjeglica s roditeljima i mlađom sestrom selim u susjedni grad Slavonski Brod, gdje završavam srednju školu, smjer kemijski tehničar.
Počela sam pisati u svojim dvadesetim godinama i to s poezijom koja je bila neotkrivena minimalno deset godina. Pitate se zašto? Moja samokritičnost i pomanjkanje samopouzdanja u to vrijeme nisu bili dovoljno ni veliki ni jaki da bi si priznala kako mi pisanje zapravo ne predstavlja samo hobi već i ogromnu ljubav prema pisanoj riječi.
Ali… (uvijek postoji taj ali) Zahvaljujući mojim dragim osobama koje me okružuju, zahvaljujući njihovoj vjeri u moj potencijal danas s ponosom mogu reći da pišem poeziju i prozu.
Na nagovor Tomislav Katalinić sam krenula na večeri poezije s piscima Književno-likovnog društva Berislavić u Slavonskom Brodu… Bile su to doista divne večeri. Smatram da sam baš tu počela graditi svoje samopouzdanje jer druženjem s vrhunskim piscima osnažilo je moj ego, proširilo moje vidike što se tiče poezije općenito.
Sve poslije toga zahvalu potpisujem mojim velikim divama u svijetu poezije i proze a to su Karolina Obradović i Božana Ćosić. Tako danas s ponosom mogu reći da je moja prva zbirka poezije ugledala svjetlo dana upravo zahvaljujući njima dvjema. Karolina me povukla u taj svijet. Jednom prigodom pročitala je moju prvu ikada napisanu pjesmu i bila oduševljena. “Zašto ne pokušaš” …nije me morala dugo nagovarati. Nedugo nakon toga, točnije 2018 tiskala sam prvu samostalnu zbirku poezije KAPLJICA SRCA koju sam posvetila sinu jedincu. Tada je Božana odradila vrhunski posao, od početne zamisli do gotovog proizvoda.
Moje pjesme nastaju ovisno o trenutku, emocijama i njih nikada ne planiram. 2019. I 2020-te godine sudjelujem u stvaranju zajedničke zbirke poezije udruženih pjesnika iz Brodsko-posavske županije pod nazivom VERBA MARSONICA u nakladi DAS WORD.
Nakon poezije okušala sam se i u pisanju proze. Moje priče pronalaze mene. Kada pišem imam samo viziju, ali nikada u potpunosti složenu. I ne pišem uvijek po redu već kako me „lupi“ inspiracija za određeni dio. Po karakteru sam dosta samokritična pa se tako moje pisanje zna odužiti.
Prvo prozno djelo, ljubavni roman Boem tiskan je 2020.
Također moram spomenuti i da sam stalna suradnica književnog portala Stella za koji pišem poeziju.
Obožavam trenutke tišine u kojima caruje knjiga, šalica toplog napitka… i ja.
Iako u zadnje vrijeme čitam uglavnom domaće autore, uvijek iznova me fasciniraju povijesno-ljubavni romani gdje je ljubav naglašena isključivo kroz poštivanje žene i čvrsti ego muškarca te začinjeno daškom humora. Jedan takav roman je Tajne autorice Brenda Joyce.
MOJ MOTO: Nepokolebljivi su oni koji čvrsto stoje na tlu, a ciljaju na zvijezde.
