U noći
kad utihne zbor ljudskog
otisnem se na dalek put
tamo gdje vrijeme ne postoji
gdje spokoj prebiva
tamo gdje si Ti
Čvrsto te zagrlim
osluškujem svojim tijelom otkucaje tvoga srca
položim glavu na tvoje rame
Kao da sav teret odjednom postaje lakši
ne osjećam nikakve utege
nema pritiska
samo postojanje
U trenu
Čisto. Nevino. Tiho.
Bezuvjetno.
Sve je jedno.
Nema misli
Nema pitanja
Nema putovanja
Događa se samo Sada
Kad bi barem ovaj zagrljaj trajao toliko dok te ne utisnem u sebe
i dok mi opet ne uđeš pod kožu
i dok se opet ne osjetim dijelom svjetla
Moje srce je tvoje srce
Odavno već spakirala sam sve dragocjenosti duše
Tebi
Što oni znaju kako boli
Što oni znaju kako je ploviti
Što oni znaju o susretu sa svojim ogledalom
Tako je milo
Gledati te, a da to nitko ne vidi
Grliti te, a da to nitko ne vidi
Ljubiti te i dodirivati
U mislima
A da to ostaje među nama
Jedno pored drugog
Isprepleteni
Razodjevenih misli
Uvijek sam tu
Spremna na cijelog tebe
Znat ću
S čim se boriš
Jer
Ja te vidim
Ivana Koški
