Ovog mladog autora poznajem od njegove prve godine života. Da, dobro ste pročitali, upoznala sam ga kad je bio beba. Godište je mog sina, i jedno su vrijeme išli zajedno u vrtić, a moj suprug i njegov otac su nešto poslovno surađivali, pa smo se kao dvije obitelji brzo povezali, skompali, i bliski smo dandanas. Tako da, imam tu čast reći da sam poznavala ovog iznimnog i talentiranog mladog čovjeka dok je još bio u pelenama!
Jakov je od malih nogu bio nadareni umjetnik. Kažem to jer je moj sin kao mali jedva uspijevao nacrtati nešto kockasto i nalik robotu kad je bila zadana tema tipa nacrtaj svoje roditelje, dok je Jakov već tada spretno i s puno mašte crtao princeze u krinolinama. Njegova je mašta oduvijek bila strašno bujna, pa se ja iskreno uopće ne čudim što je on s 19 godina već i ilustrator i evo autor čiji prvi roman danas recenziram. Moj sin je zaluđen tehnikom, i želi biti programer, hvala na pitanju. I dalje nas sve crta kao robote, u 4-5 poteza! Osim crtanja i pisanja, Jakov se odmalena bavi i glumom, pa me nije začudio njegov stil pisanja – on naime piše svoj prvi roman iz ženske perspektive. Nekome će to možda biti čudno, ali sjetite se svim onih autorica (uključujući i mene) koje pišu poglavlja ili cijele knjige iz muške perspektive, i nitko to ne smatra neobičnim. Doduše, on je izniman jer je mlad, a samo zato što je svoje divljenje ženama uspio na tako strastven način pretočiti u jednog lika – Ramonu, i napisati priču o njenom životu upravo iz njene perspektive, kao da nam ju prepričava ona sama. Vidjet ćete kada ovu knjigu uzmete u ruke, da ne znate da ju je napisao 19-godišnji student ekonomije, nikada ne biste rekli da ju nije napisala žena, i to zrela, odrasla žena.
Jakov piše s puno strasti i svaka stranica ovog kratkog romana pršti emocijama, bilo negativnim bilo pozitivnim, i jednostavno je nemoguće ostati ravnodušan na tu priču, koliko god ona osebujna bila. A osebujna je, jer ovdje imamo ženu koju njeni suradnici zovu Jefa (šefice), ljubavnici Diosa (boginjo), podanici Patrona (zaštitnice) – i već ova tri njena nadimka vam govore o kakvom ćete ženskom liku ovdje čitati.Ramona je priča o ženi koja se uzdigla iz siromaštva i postala jedna od najmoćnijih šefova narkokartela, pri čemu je morala žrtvovati puno toga. Njena priča u ovom romanu počinje u zatvoru, a kroz poglavlja u kojima skače u prošlost i vraća se u sadašnjost saznajemo kako se uopće tu i našla. Napeta priča, prepuna iznenađujućih obrata, totalno neočekivani kraj – progutat ćete ju za čas i tražit ćete još, takav je bio moj dojam. Zaljubila sam se u Ramonu, a i u pisanje ovog mladog autora, te se iskreno nadam da ovo nije njegov zadnji tiskani roman, nego da od njega uskoro možemo očekivati i drugi, pa onda i treći…jer on je zaista nadaren pisac, a ne samo ilustrator i glumac.Bravo Jakove, ne postoje riječi kojima bih opisala svoje oduševljenje tobom, i svoj ponos što sam čitala ovo tvoje djelo u obliku rukopisa čak i prije tvoje mame!
Saša Jakšić – Ovisna o čitanju
