Ova me knjiga toliko iznenadila da nisam sigurna hoću li pronaći odgovarajuće riječi da vam ju opišem. Ugodno iznenadila, iako zapravo i nema tako ugodnu radnju…Kontradiktorno, znam, no samo čitajte dalje.
Nena Filipović divno piše, to sam već znala, jer sam čitala jednu njenu knjigu i odmah me kao autorica osvojila, tu nema rasprave. Njen sam fan i točka. No kako ja gotovo nikada ne čitam korice knjige, niti sinopsise, pojma nisam imala o čemu će ovdje pisati, pa sam bez ikakvih očekivanja danas uzela knjigu u ruke. A onda – ugoda pomiješana s nelagodom. Zašto? Jer Nena ovdje piše o prekrasnoj ljubavi koja se neplanski rodila između Uroša i Brankice, u to u vrijeme tik pred NATO bombardiranja u Srbiji 1999. godine. Uz to, Uroš je sin kriminalca, a oca su mu uhapsili, pa ga je on poslao da živi u manjem gradu s majkom, koja ga je napustila kao dijete, i za koju vrlo brzo saznaje da je blago rečeno sponzoruša. Drolja bi bio bolji izraz, ali pravit ću se fina. On ima 20 godina, i napustio je faks da se skloni iz Beograda, dok mu oca pokušavaju spasiti zatvora, no politička su previranja u to doba prejaka, pa se više ne zna tko je političar, tko mafijaš, ni tko pije a tko plaća…a Brankica, ona vam je 16-godišnja učenica ekonomske škola, koja samo pokušava preživjeti i naučiti algebru i proći razred sa što boljim ocjenama, ali njena je mama najbolja prijateljica s Uroševom, i obje su totalne kučke, koje na svoju djecu gledaju kao na teret, pa tako Brankica ilegalno vodi kafić, koristeći se svim sredstvima da ga održava otvorenim, kako bi si zaradila za režije, hranu, život. Uroš se dugo bori protiv svojih osjećaja prema njoj, jer ona je maloljetna, fali joj par mjeseci da napuni 17 godina, ali čak ni tada se ne bi trebao spetljati s njom, jer njegova je budućnost neizvjesna, a ona je premlada i neiskusna za njega, i oboje su na neki način oštećeni zbog svojih majki. No, i Brankica se zaljubljuje u njega, i kada napokon shvate da ne mogu jedno bez drugog, i konačno se upuštaju u vezu, eto rata, kaosa, novog bezvlađa i vladavine šverca, ilegalnih poslova sa svime i svačime, preprodaje koječega, ucjenjivanja, čudesa. Mladi su, u najboljim godinama, a osuđeni da žive dan po dan, ne znajući hoće li preživjeti taj dan, ili će jedna od zračnih uzbuna i bombi koje počnu padati po njihovom gradu odnijeti život jednome od njih, pa se trude svaki trenutak koji provode skupa iskoristiti maksimalno, da pokažu jedno drugome koliko se vole.
Jako mi je lijepo čitati tu ljubavnu priču, iako su likovi totalno nesvakidašnji, Uroš mi je savršen, i obožavam ga odmah ispočetka, jer toliko je bio pažljiv i strpljiv s Brankicom; ona mi je totalna ikona, tako mlada a tako mudra, sposobna i snalažljiva, a opet slatko nevina, no nikako i naivna – oboje su prekrasno kreirani likovi čiju priču čitam s toliko gušta, da vam to ne mogu opisati. A priča je tako majstorski napisana da cijelo vrijeme imam dojam da je to istinita priča, ili barem temeljena na istinitim događajima i likovima, jer zaista je prepreprerealistična, barem meni. Gorko je slatka cijelo vrijeme, jer to nije nikakva sladunjava romantična balada, ovo je oda pravoj i istinskoj ljubavi, koja ne poznaje godine i ne mari za prilike u kojima se rodila, već je to priča o ljubavi dvoje nesretnih mladih ljudi koja se uzdiže iznad svega što ih okružuje i sputava da uživaju u njoj, ljubavi koja pobjeđuje sve prepreke i samo raste – dan po dan.
Pomalo teška za čitanje na momente, jer iskreno, ja se ne volim vraćati u taj period naše prošlosti, niti se podsjećati na to što smo sve prošli u tom mučnom periodu, ali s druge strane knjiga je toliko divna i fenomenalno napisana, da te jednostavno tjera da čitaš do kraja. A uz to sve, prepuna je snažnih poruka za sve nas, neovisno o godinama, religiji, nacionalnosti, političkoj pripadnosti, državljanstvu itd. Jedna od njih, samo jedna – vodite ljubav a ne rat.
Sve preporuke za ovu knjigu, ja sam oduševljena, i ljubavnom pričom, ali i pozadinsko-povijesnim kontekstom u koji je ova autorica tako hrabro smjestila ovu priču. Svaka čast, Neno, veselim se tvojoj idućoj knjizi!
Saša Jakšić – Ovisna o čitanju
