Pogled u daljinu
sama…
napuštena…
zarobljena…
između vlastitih zidova
sazidanih od utvara
nekih davnih rana
nanijetih oštricama
što život se zovu…
Kamen po kamen
slagala sam uspomene
brižljivo ih čuvajući
od sebe
svih
daleko od pogleda
čak i onog
uprtog u daljinu…
Sama…
bol se širi
duboko u prsima
otvarajući staru ranu
ponovno
i nema tog konca koji će
sastaviti toliko puta
nazubljene ivice
ostavljajući krvavi trag
nekih davnih nadanja,
čežnje,
ljubavi,
stradanja…
Martina Kopić
