I suze na oči mi tjeraju
Zašto stalno čekam
Godinu za godinom
Al u srcu je uvijek osjećaj
Da od nekud vratit ćeš se ti.
I kad vjera u meni je tako mala
Al znam da otišao si bez pozdrava
Morao si tako
Znala sam i šutila zašto
Jer znaš šutnja je zlato
Zašto me za tebe pitaju
Bolnu ranu mi otvaraju
Al ja se samo osmjehnem
Jer srce zna
Nešto predosjeća
Iz daleka dolaziš
Dugo si putovao
Predugo
Vrijeme je da se vratiš
Da suze u smijeh pretvorim
I kad budu za tebe pitali
Ništa reći neću
Sunce u mojim očima će zablistati
Možda će nekom zasmetati taj sjaj
Al srce voli heroje
Koji se ničega ne boje
Vratio si se sa suncem
Da bi zauvijek ostao
Drugima ispričao priču
Zašto si morao otići
I da došlo je vrijeme istine
Nekima će sunce biti prejako
Al moje te srce toliko čekalo
I vjerovalo da vratit ćeš se u najljepše svitanje zore…
Znam da nisam uzalud čekala
Znam da sve što želim je da te zagrlim
Da osjetim da si stvaran
I da više nikad nećeš otići
Maja Ćulumović
