Možda sam i ono što trebam biti
u krošnji grana, od debla korijen,
ptica u letu, vjetar u krilima,
oblak na nebu i sunca sjaj.
Možda sam i ono što ne trebam biti
oluja što lomi, munja što sijeva,
grabljivac ptica i hladna sjena.
Zar sve sam to ja sama sa sobom
il’ ljudi što vide pod mojim krovom,
s olovkom u ruci, s uljem na platnu,
pjesnik i slikar nepoznata lica?
Karolina Obradović
