Možda sam se umorila
Možda sam ponovo pala
Nakon bezbroj životnih udaraca
Pustila sam da kiša opere
Svu moju bol
Previranja
Nedostajanja
Legla sam na tlo
I godio mi je osjećaj
Čišćenja
Kiša i suze su se stopile
I krik onaj u srcu
Al ja prkosim životu
U inat svemu
Dići ću se kao Feniks iz pepela
Jer dotakla me ruka Božja
Pustila da kiše ispere sve
A onda sam osjetila zagrljaj
I osjećaj
Da nikad nisam sama
Jer bez obzira na sve padove
Nikad nisam posumnjala u Njega
U vjeru
Zato ne dajte životu da vas slomi
Koliko god svatko od nas nosi boli
Rana
Povjerujte u apsolutno dobro
Snagom vjere
Kiše će oprati sve
Ako joj dozvolite
Otvorite srce i dušu
I pustite da ode sve što mora otići
Najteže je pustiti neku bol
U kojoj stanuje ljubav
Al tek onda ćemo biti slobodni
Da zagrlimo život
I prkosno krenemo dalje
Živim da volim
Beskrajno
Do kraja
Do zadnjeg daha
Da dajem ljubav
Jer znam da On je pored mene
Ponosan
Što se nisam predala…
Maja Ćulumović
