Nasumično odabrana knjiga u knjižnici zbog predivne šarene naslovnice, pokazala se kao savršen odabir za danas. Potiče na razmišljanje o tome, između ostalog, koliko su naslovnice knjiga bitne, zar ne? No to je tema za neki drugi post. Danas ću opet malo filozofirati, pa izdržite sa mnom, valjda je takav mjesec.
Ne stidim se priznati da za ovog autora nisam nikada čula, jer kao što sam već više puta istaknula, naša je domaća scena prepuna genijalnih domaćih pisaca, i meni je svakim danom nekako sve više i više žao što sam veći dio svog života čitala strane, ali dobro, mlada sam, i polako nadoknađujem propušteno. No, išla sam malo guglati, pa sam se frapirala kada sam pročitala ovaj podatak – ovaj je autor napisao i sam ilustrirao slikovnicu za djecu po kojoj je snimljen i istoimeni američki film – NOĆ U MUZEJU. Niste gledali taj film? Jao, pa ne znate što propuštate! Odlična komedija s Owenom Wilsonom, Benom Stillerom, Robinom Williamsom i drugim zvučnim hollywoodskim imenima iz 1993. godine, koju mogu pogledati opet, i opet se nasmijati do suza. Dakle, danas sam zaista bogatija za jednu odličnu informaciju. No, da se vratim na knjigu koja me privukla u knjižnici. Osebujan naslov zaista iz sebe krije i neobičnu priču. Chandra je naime indijski guru, koji dolazi odraditi turneju po Americi, na kojoj ga prate njegov vozač/tjelohranitelj Niki, i dvije organizatorice te turneje. Već po slijetanju aviona, i izlasku s aerodroma postaje jasno da ova turneja neće baš proteći glatko, jer Chandra je neopterećen vremenom, planovima, zakazanim dogovorima i nastupima, jer previše je okupiran ‘običnim’ stvarima kao što su trgovački centar, zabavni par, TV, neobična hrana koju prije nije jeo, i osebujni ljudi kakve prije nije imao prilike upoznati. Pa tako u svakom gradu Chandra nekako nestane, a Niki ga mora ići tražiti, dok prepuna dvorana ljudi čeka da se ukaže taj fenomenalni indijski guru, koji bi im trebao pričati o duhovnosti, postizanju unutarnjeg mira i spokoja, dok on sjedi sa svojim vozačem na krovu hotela i kontemplira s njim o depresiji koju mu je izazvala emisija u kojoj je vidio kako stradavaju mlade foke, i kako lavovi u Africi komadaju mladunče slona. Niki u početku misli kako je u redu da Chandra doživi sve što može dok je tu na Zapadu, jer ipak je on proveo većinu života u samostanu, nakon studija matematike i filozofije, ali kada sazna da je Chandra zapravo ‘samo’ produkt srednje klase, te kako ima svoju kemijsku čistionicu, kao i uspješan YouTube kanal i Instagram račun, pomalo se razočara. Sve dok ne shvati da je Chandra u pravu u svemu što mu govori, jer sve se svodi samo na ovo – treba vjerovati.
Pa, shvaćate da me sada to baca u duboko razmišljanje. U čega vi vjerujete? Ako u boga, u kojeg? Ako u znanost, zašto baš u znanost? Ako u prirodu, zašto u nju? Svim se ovim pitanjima bavi Chandra dok sa svojim prijateljem, jer Niki mu je to i postao, obilazi lokalne trgovine antikvitetima, odlazi u kuću strave, jede lazanje za doručak, puši cigarete iako mu je muka od njih, napije se od bezalkoholnog piva, pada u depresiju zbog činjenice da živi u modernom društvu. No, Chandra vjeruje u sebe. On u prvom redu vjeruje sebi, i vjeruje da može postići i doživjeti sve što si zacrta. Na kraju krajeva, tako je i postao poznati guru, koji je rasprodao svaki najavljeni susret u Americi, i ljudima niti jednom nije bilo teško čekati ga čak i po dva, tri sata, jer su bili željni čuti sve što on ima za reći.
Odlična, lagana knjigica, koja se jako brzo čita, u kojoj se zaista uživa, i koja baš baca na razmišljanje o tome što je u životu zaista bitno, i u što bi svatko od nas trebao vjerovati. Pa vas ja sada za kraj ponovo pitam, u što vi vjerujete?
Saša Jakšić – Ovisna o čitanju
