Ovo će biti jedna od recenzija koje je teško napisati. Teško, jer je knjiga ostavila ogroman dojam na mene. Malo je reći, pozitivno sam šokirana. Trenutno ne nalazim prave riječi, kojima bih prenijela svoje trenutne osjećaje vezano uz ovu knjigu, no potrudit ću se, jer zaista mislim da vam ova knjiga nikako ne smije promaknuti, nikako, pa oprostite mi ako budem zvučala nesuvislo, jer ova me knjiga danas ostavila bez mozga!
Svi znate da ja najradije čitam ljubiće, i to nije tajna. No volim i druge žanrove, a nisam nikada krila ni da guštam u dobrom krimiću ili trileru. Dobrom, jer odličnog je teško naći, barem meni. No, danas sam sva raspamećena, blago rečeno, ovim trilerom kojeg sam pročitala, a kojeg je napisala naša autorica. Istina, već sam čitala knjige naše Božane Ćosić, no ovo je njen ‘next level’, a čak je i to preblag izraz za ono što mislim o ovoj njenoj knjizi. Ovo je nešto sasvim drugo od onoga što ste prije navikli od nje. Ovo je njen napredak od stotinu milja prema naprijed. Ovo je po meni najbolji triler koji sam pročitala unazad godinu dana, otkako čitam knjigu dnevno. Evo, ne znam da li dobro prenosim svoje dojmove, ali trudim se, jer još me drži priča. Još se oporavljam od nje, ali u dobrom smislu…
Dakle, već na početku čitanja ne mogu se suzdržati, odlažem knjigu, javljam se Božani. ‘Ovo će biti nešto najbolje što sam pročitala od tebe.’ – pišem joj, a ona mi ne vjeruje, kaže mi da čitam dalje. Ali ja vidim da hoće, jer već na prvih nekoliko stranica shvaćam kako je majstorski kreirala glavnu junakinju, čiji psihološki profil me toliko oduševio na početku, da bi me totalno zapanjio i ostavio bez teksta na kraju, jer iskreno, nisam mogla ni sanjati da će Božana otići tako daleko s njom, ali i s drugim svojim likovima ove priče. Ovo ne da je napeto, ovo je nadrealno napeto. Ovo ne da nema šanse da pogodite u kojem smjeru će se razvijati, niti kako će završiti, nego će vas natjerati da se u mislima vraćate na početak priče i sve u svojoj glavi analizirate ponovo i pitate se – kako ovo nisam shvatila, kako mi je ovo promaknulo? Ja – ja sam psovala. Jako. Kad ja psujem nakon što pročitam knjigu, znajte da sam u rukama imala nešto nesvakidašnje. Ne odlično, nego vrhunski dobro. Savršeno napisano. Radnje se neću uopće dotaći, to možete pročitati negdje drugdje, samo mi vjerujete na riječ – ovo će biti triler godine, po meni, definitivno, jer sumnjam da ITKO ovo može nadmašiti. Daj Bože da se varam, i da ovakvih trilera ima više, jer ovo – ovo bih ja čitala drage volje češće, samo da ih takvih ima više.
Znate što je najbolje? Knjiga nije predugačka, brzo se čita, napisana je jednostavnim jezikom, nema previše likove niti opisa, a opet je sve pogođeno u pravoj mjeri da kreira onaj grč u stomaku od napetosti, da izazove onu nervozu jer ne znate što slijedi dalje, da vas tjera da okrećete stranicu za stranicom, i da se morate podsjetiti da dišete dok čitate. Uz to sve, Božana ovdje skače s poglavljima iz prošlosti u sadašnjost, što je iznimno teško za pisati i vjerujete mi ne uspijeva svima, no ona je i taj dio odradila savršeno. Kratkim, britkim, psihološki savršenim odlomcima, kroz koje imate osjećaj da prolazite zajedno s njenom glavnom junakinjom. Svaka čast, Božana, meni je ovo zaista nešto najbolje od tebe, mislim da si nadmašila samu sebe s ovom pričom, i podigla jako, jako visoko našu ljestvicu očekivanja za tvoje iduće priče.
Ljubitelji ovog žanra, nikako ne propustite ovu knjigu, bit će vam poslije žao!
Saša Jakšić – Ovisna o čitanju
