Dočekala me magla iza prozora,
netom nakon buđenja.
Magla s mora.
Protrljala sam oči,
iako to nije bila nevjerica,
već još jedna promjena odluka u hipu.
Često mijenjam odluke s obzirom na vanjske okolnosti, koliko god težim za unutarnjom postojanošću.
Moje sidro je na dobroj lokaciji, osjećam,
iako još nije impaktirano u točku.
Znam pouzdano samo to,
da se točka moga bića neće upirati o znam.
Jer znam je fiksno, rezistentno na promjene,
a život je promjena.
U hipu sam pozdravila ugođaj jeseni, makar kratak, u ovom nizu dana ranog proljeća.
Danas u sebi nosim, maglu i dim,
uvelo lišće i čekanje, na nešto sasvim izvjesno.
Nosim u sebi dom i spokoj.
Lavež pasa.
I sebe u jesen, usred proljeća.
Marijana Martinčić
