Ja živjeti moram.
I živjeti želim.
Sa svijetom oko sebe.
S većima i manjima od sebe.
Gdje li je mjera?
S boljima i lošijima.
S danima i noćima.
Sa svijetlom i tamom.
U ovom proljeću što je moralo doći.
Između svih moranja biram.
Bez usporedbe,
jer ne donosi dobra.
A upravo dobro osjećam kao jedini smisao
i mogućnost suživota.
Marijana Martinčić



