Bruno je devetogodišnji dječak koji je prisiljen ostaviti svoj rodni grad Berlin, mjesto u kojem je odrastao uz svoju obitelj i prijatelje. Još je mlad i ne shvaća kakvo je to unapređenje dobio njegov otac ni koje je njegovo zanimanje. Brunin otac zapovjednik je u koncentracijskom logoru Auschwitzu uz čiju ogradu je sada njegov novi dom. Ponukan znatiželjom i željan avanture Bruno odlučuje u tajnosti istražiti to čudno mjesto.
S druge strane ograde upoznaje vršnjaka, dječaka tužna pogleda i mršava lica. S vremenom njih dvojica postaju prijatelji i popodneva provode u dugim razgovorima, svaki sa svoje strane ograde. Bruno nikako ne može shvatiti neobičan svijet u kojem živi njegov prijatelj, čak ni kada poželi zakoračiti u njega i postati jedan od njih.
Još jedna u nizu tužna, pročitana priča. Ali kao ni sve druge slične tematike, ni ova nije samo priča. Ona je više od toga dok u svojoj pozadini stvara sliku realnosti, ne tako davne stvarnosti. Mnogo je protkanih niti kojima dira u srce nevinošću protagonista. Dok se zapliću i mrse, srce bolno čezne za boljim krajem, ali one se ne daju rasplesti jer ta povijest davno je napisana tuđom, nepravednom rukom.
Karolina Obradović
