Ova je knjiga kratak, ali jako napeti, akcijski triler, kojeg ćete pročitati u jednom dahu – bar ja jesam. Kako sam ja već čitala jedan roman ove autorice, donekle sam znala što mogu očekivati, iako moram priznati da mi se njen ‘Igrač’ više svidio od onog prvog kojeg sam isto progutala nabrzinu – ‘U arhivi vremena’, iako ‘Igrač’ nije tip knjige kakve ja preferiram.
Njen Sebastian, u početku ‘igračka’, osvaja me odmah na prvu. On je mlad, nezadovoljan svojim životom, i duboko u sebi sanja o nečem boljem, o nečemu drugačijem, o nečemu što za sebe smatra da nikako ne zaslužuje – ljubav, dom, stabilnost. Teško priznaje i sam sebi da bi bio sretniji da se ikako može izvući iz posla kojim se bavi i iz života kojim već predugo živi – on radi za svog strica Jacka, okrutnog vlasnika Cassina, koji ne preza ni pred čime da ostvari svoje ciljeve, a u tu svrhu i više nego često koristi upravo Sebastiana, jer Jack sam nema šanse da uprlja ruke, za to ima svoje ljude, među kojima je i njegov nećak. No, Sebastian nije očekivao da će ga stric jednom toliko degradirati da će od njega napraviti ‘čistača’, nekoga tko će morati raditi najgori mogući posao za njega, ubiti nekoga, i riješiti se toga trupla. Sebastian bi se čak i s tom odlukom svog strica nekako pomirio, jer je već duboko ogrezao u ovaj način života, da u Cassinu ne sreće Laru – djevojku koja će promijeniti njegov način razmišljanja, nekoga tko će mu se uvući pod kožu, i u srce, iako će se Sebastian svim silama truditi da se to ne dogodi, jer on je samo ‘igračka’, što bi on mogao ponuditi nekome tako čistom i neiskvarenom, kad je on sam gotovo na samom dnu? Jack također neće dozvoliti da Sebastian bude sretan, jer to mu nikako ne odgovara, njemu treba poslušan i usredotočen član ekipe, a ne netko kome je glava u oblacima. No, kada Lara nestane, u Sebastianu se nešto prelomi, i on odlučuje da mu je dosta sudjelovanja u tuđim igrama, da više ne može biti nečija igračka, te da je vrijeme da on postane taj koji će voditi igru.
Ako još niste dali šansu ovoj autorici, preporučam da to svakako učinite – njene se knjige jako brzo čitaju, radnja je dobra, tečna, napeta, likovi zanimljivi i pomalo osebujni, a teme kojima se bavi univerzalne – meni je naglašena potraga za srećom i smislom u životu, što vjerujem da je nešto s čime se svi susrećemo i u svojim životima, pa je stoga tako lako suosjećati i saživjeti se s njenim likovima, makar oni bili i s one strane zakona, kao u ovoj knjizi. Ima moje preporuke!
Saša Jakšić – Ovisna o čitanju
