Prospi po meni pepeo starih dana
i utrljaj ga u ključne kosti
mojih novih nutrina.
Utisni u kalupe dodira
riječi ove što potekoše
bujicom plima i oseka
tvojih talasa.
Upijaj tišine mojih svježih uzdaha,
svježih mirisa
i novog odijela zanosa.
Preplivaj me kao okean,
ali uđi,
zađi,
posjeti i dubine što te čekaju
da te upoznaju.
Stvaraj me kao Galu Dali
i na obronku usana probudi
opustošene misli
koje će za čas prekrojiti se,
umrijeti
i roditi se
kao nove dubine moje nutrine.
Irena Kovačević
