Bijela svitanja
Tužna jutra sjećanja
Izbrisanih slika iz moje glave
Ali miris je i dalje tu
Nema više te djece koja trče
Oko obližnje krošnje
Nema više njihovog smijeha
Podsjetnika života
Želim da gorim, goriš
Želim da krvariš, krvarim
Želim da voliš, volim
Želim da oživiš u meni
Iznova i iznova
Ona jutra, gdje umrlo je srce
Tada je kucalo
Živo
Nekada ustanem i vidim jutra
Od bronze i bakra
U meni ponovo oživi ona iskra
Iskra buđenja, dok spavam
Iskra ljubavi, dok sam hladan
Iskra ljubaznosti, dok mrzim
Da li znaš da sebe lomim na pola
Da sjebem sebe zarad tog osjećaja…
Čistim svoju ljubav
Da bi jednog dana
Vratio sebe u život
U palatu moga Olimpa
Njegove zidine je moja patnja isklesala
Ovo je moj legat i podsjetnik
Da sjećam se
Ko sam bio prije ovoga
I ko sam sada
Anđeo i Đavo u izmirenju
Milisav Rosić
