Volim te u bezbroj riječi
što ni ne znam reći,
zraka što ne mogu udahnut,
koraka što moram prijeći,
tišine u kojoj šutim…
Volim te u ljeto, proljeća i zime
u skrušenoj molitvi i razgovoru sjena,
nebeskim zvijezdama, suncu i rosi,
kroz dugu šarenu iza brijega,
u bezbroj bez broja
u kapima kiše, pahuljama snijega,
u beskraju beskraja
u nedokučivosti neizmjernoga…
Karolina Obradović
