U snovima se lako izgubiti, ali i pronaći. U redu je ako ne pridajemo previše pažnje onima koje sanjamo i iz kojih se budimo. Ali, što je s onima koje živimo, za koje živimo? Dajemo li im pre malo pažnje, jesu li ti snovi preosjetljivi, ili je suština u njihovoj realizaciji? Puno je tu pitanja bez odgovora.
Jedno je jasno, snovi kojima težimo su čežnje i želje kojima se često zanosimo. Naravno da ne mogu sve biti ostvarene i ispunjene. No, možda ni ne moraju? Ono što je u njima, često ne ovisi o nama samima. Život nas ponekad odvede u nekom drugom smjeru, nepovoljne situacije tjeraju naše snove u zaborav. To ne znači da treba prestati sanjati, ali i u tome treba biti umjeren i realan.
Sve naše želje i čežnje imaju vrijeme trajanja baš kao i san iz kojeg nas probudi nekakav trzaj ili zvuk. Ako su trenutno na čekanju možda to znači da nisu za nas ili da će se ostvariti kroz nešto čemu smo se najmanje nadali.
Ne treba biti razočaran ako nije sve baš kako smo zamislili. Snovi traže sanjare i možda već negdje sutra, prekosutra, nezamislivo lijepe stvari čekaju na nas.
Kolumna: Zapisi u vremenu
Karolina Obradović
