Smeta li i vama mrvica na stolu? Mrlja na zrcalu, otisak na parketu? Smeta li vam zbog drugih ili zbog vas samih? Ne zato što će netko drugi nešto reći, već zato što ste stvorili naviku automatski pokrenuti ruku i otkloniti tu sitnu manu. Navika je u mnogima od nas ići za drugima i pospremati suđe, skupiti prljavu odjeću, poravnati posteljinu. Zašto to radimo nije toliko čudno koliko to da ponekad ulazimo u detalje u sitnice. Čini li nas to zadovoljnijima i sretnijima ili je sve samo stvar navike? Uživamo li u onim trenucima kad možemo uzeti predah, vrijeme za sebe ili smo i to zaboravili? Obitelj se voli, prijatelji se poštuju, raditi se mora bilo kod kuće ili na poslu. Sve je to normalno i čovjek u svemu nađe balans i kad nema vremena on ga nađe. Za urednost, za kuhanje, kupnju namirnica. No što kad nam ruka krene za tom mrvicom na stolu? Trebamo li se zabrinuti i zapitati se jesam li postao toliko opterećen sitnicama ili tuđim mišljenjima?
Život je katkad surovo stvaran i ne dopušta nam disati. Ponekad kao da živimo u balonu iz kojega ne smijemo i ne možemo izaći van. Možda ga nismo sami stvorili i on nastao je pod pritiskom drugih, pod budnim okom “gospodina stresa” i “gospođice nesreće”. Možda je on naša reakcija, obrana od mogućih loših ishoda. Koliko puta smo bili razočarani, povrijeđeni. Koliko puta nismo vidjeli izlaz i osjetili bi se baš nekako dobro u tom “balonu”. No što kad se on probije, hoće li nam ostati snage da zadržimo ruku, da kažemo sami sebi: dosta je. To samo je mrvica.
Razmišljajući dubokoumno svatko ponaosob može naći odgovor. Razdijeliti stvari na prioritete, na one koje nas sputavaju i na one koje nam nose mir. Jedan od najpoznatijih citata kaže: samo srcem se dobro vidi, bitno je očima nevidljivo.(Mali princ) Uistinu toliko istine i snage krije se u njemu. Na kraju teksta nadodala bih još samo da u svemu tome valja i treba sačuvati bistar um.
Kolumna: Zapisi u vremenu
Karolina Obradović
