Riječ po riječ
Svako slovo napisano izlazi iz dubine srca
Dok pišem osjetim kako dišem punim plućima
Nekad sjednem i dok ispijam prve gutljaje kave, pogled mi odluta daleko
Sve to ima neku dubinu…
Svaka rana kad je izbacim iz sebe
Osjetim kako srce ponovo zatitra
Kao da dobije osjećaj slobode
Kao kad pticu pustite da leti
Visoko u slobodnom letu
Kažu da iz tuge nastaju najljepše pjesme
Zato što im pisac da sve
Ogoli se potpuno
Pusti da srce diktira
Dok tinta na papiru ispisuje
Stranice dnevnika…
Neke davne ljubavi…
Možda je u vaš život ušla osoba
Koja vam je vratila vjeru u ljubav
Plemenitost
Vjeru u dobro
Kad sam najtužnija
Osjetim kako se u meni budi snaga
Borba da tugu pretvorim u osmjeh
Da izađem kao pobjednik
Koliko je osoba na razne načine
Ušlo u vaš život
Od svake ste nešto naučili
Cijeli život je škola
I uvijek iznova učimo
Zato pišem dušom
U mom dnevniku su ispisane
Riječi iz dubine duše
Želim da svatko pronađe
Djelić svoga života
U mojim memoarima…
I da shvatiš da nikad nisi sam
Zaroni duboko
U najveće skrivene pukotine svoje duše
Isplači tugu
Obriši suze
Kreni dalje
Radi ono što te čini sretnim
Piši
Slušaj glazbu
Otvori srce
Jer svaki novi dan
Novi je početak
Samo odluči
Usudi se
Živi da bi se svidio sebi
A ne drugima…
Maja Ćulumović
