Ako se zapitaš
što je to u mom glasu
to ništa nije,
to samo je lišće
što šušti u hodu
slučajnih prolaznika.
Ako me uhvatiš
gdje zurim u prazno
to ništa nije,
to samo je magla
što pred vratima
zavjesu stvara.
I ako ostaneš potresen
pojavom mojom
i suzom u oku
ni to ništa nije,
to samo je jesen
što kroz prozor
kapljicama kiše svira.
Karolina Obradović
