U rijeci pluta odraz
oblaka što plove
i sjaj žutog Sunca
provlači se kroz njih
u dubinu tamo gdje su
tanke vlati trave,
na kamenčiće srebreno bijele
ostavljene na samom dnu,
dok u krošnji jablana
nestašno lete ptice
odmaraju i šire krila,
u slobodi vjetra se njišu,
a na njemu već izblijedila su
davno urezana slova
Sunca nestalog u rijeci
i teškog kamenja
nestalih snova.
Karolina Obradović
