Moje ime
Iskrivljene riječi
U pozadini,u godinama
Ubrzanog odrastanja.
Lutnjama.
Kroz ispuhe dimova od paleži
Tragova pepela iz mladosti.
Moje tijelo
Sitan vez, rasporen.
Nikada dovršen.
Na njemu, mahom mrlje
U sivim nijansama
Preklapaju se na rubovima
Natruhe nespretnih zakrpa
Moj život raskrižje svjetova
Poganih i zlih anđela
Podsječenih krila
Svijet prolaznika i beskućnika
Koji jedino vrijede
Pa pitam se…
Tko se još raduje buketu od soli
Kome trebaju ruke u povezima
I vidljive rane
Da se diči njima.
Ma tko, baš kao ja, trči ispred maglovita vremena
I nada se čudnim ozdravljenjima.
U vrtlogu života, gleda očima djeteta.
I vjeruje željama što možda nekada pokucat će i na vrata moja.
Marijana Šimić
