Mjesečeve mijene
ostat će nijeme
na zvuk tvojih koraka,
sve što zadržiš
progutat će vrijeme
u krilu svojih odaja.
Nestaju sati
i prolazi vrijeme
kroz bučne kazaljke sna
dok otkucaje lome
odnose i tebe
kroz otvore svitanja.
Još miris ti pratim
tu gdje si koračao
još sve po tebi miriše
kao da tek si otišao,
sklapam iznova oči
zaustavljam vrijeme
u suzi s obraza.
Gledam u svjetlo
tu još tvoje su sjene,
plaši me odraz u ogledalu
prvih bora na licu
i podočnjaka nesanice,
ostaju tužne oči
kroz razmazane trepavice
što crnim suzama pišu,
sve ono što bol stvara
na ljubljenim obrazima
taj trag i sjeta stara.
Karolina Obradović
