Opet ću nekad i negdje
po rasporedu mladeža
na bijeloj koži
pronaći ljubav.
Opet ću nekad i negdje
briznuti u plač
kad sekunde čekanja
kao godine prolaze.
Opet ću nekada i negdje
na platnima sa kistovima
boja ljubavi
stvarati umjetnička djela.
Opet ću nekad i negdje
brinuti da li je dobro,
da li je sretan
i nasmijan kraj mene.
Opet ću nekad i negdje
mirisati note pod prozorom.
Opet ću nekad i negdje
biti svoja,
nečija,
ali tvoja više nikada.
Irena Kovačević
