U susret novom danu
otvaram oči snena i sama,
tu, u polumraku sobe
gdje u tišini ugasla je galama.
Pred zoru dok gase se zvijezde
i Luna uzmiče kroz oblake
dok sunce probija se tiho
puštajući svoje sjajne zrake.
Tu puštam misli u melodije
koje otkucajem srce stvara,
znam tko sam ja, a tko si ti,
to samo navika je stara.
Pred zoru dok gase se zvijezde
zagrlim još jednom svoju tišinu,
jer ispuste ruke iz zagrljaja,
ali osjećaje iz srca nikada.
Karolina Obradović
