Sanjam o tišini
daleko od sve buke,
da samo čuje se nježno
pucketanje granja
što svilo se pod težinom
bijelog pokrivača
da prolazim kroz
tu šumu tišine i
predivne čistoće pahulja
na kojima ostaje
samo moj trag
maštajući o tome
kako sam negdje
u nekoj magičnoj zemlji
gdje je sve moguće,
gdje sve se zaboravlja
Ne želim nikada
pustiti to sniježno bjelilo
tu predivnu čistoću
što je prekrila sve
blato i kaljužu
niskih duša
Ne želim da se vraćam
i molim pahulje da
zametnu moj trag
da zauvijek izgubim se,
u šumi vječnog bijelog
zaborava…
Martina Kopić
