Vjerujete li da je pisati zapravo lako i da napisati neko djelo može bilo tko? Ja vjerujem da može. Sve se u životu može naučiti pa tako i kako napisati knjigu. Osnove za pisanje poput poznavanja jezika, gramatike, interpunkcijskih znakova, stila… Sve se to može naučiti. Ono što se ne može naučiti je način na koji pisati, to jest kako određenom djelu dati smisao i dušu. Ne možemo samo nabacati riječi bez smisla i pisati nepovezano. Naravno, svaka radnja mora imati uvod, zaplet i rasplet. U svakom od tih dijelova treba biti povezanost i zato je za pisanje potrebno više od trenutka pažnje i poznavanja osnova. Upravo da biste dobili tu smisao svaka riječ i rečenica treba biti promišljena i pretočena u redove koje spajaju jednu veliku priču. Nisu to samo nabacane misli vođene željom za uspjehom, tek toliko da imamo nešto napisano. Velik je to uspjeh, ali na koncu, moram se zapitati: što je za mene uspjeh ako u njemu ne osjećam prvenstveno ljubav? Vjerujem da bi od toga svaki pisac treba krenuti. Ako se ne osjeća ljubav prema pisanoj riječi onda je pisanje tek želja za uspjehom, za nečim većim, boljim, tek lov nedostižnog.
Pisanje od mene jasno zahtjeva tu nesebičnu predanost ljubavi prema pisanoj riječi. Navest ću samo niz razloga zbog kojih osjećam tu predanost: od neprospavanih noći, lovljenja slobodnog vremena u zbrci svakodnevice, od naslovnice do uređivanja; lektoriranja, proreda… I da, čudno? Sve se to plaća, ništa nije besplatno. Pa rekli biste mi onda “tko te tjera na to?” Nitko, zapravo nitko. Moja ljubav suviše je velika da bi na nju stavljala cijenu. Za mene su knjige ljubav, a napisane riječi mudrost. Oni koji pišu i čitaju iz istih razloga, oni razumjet će. Nemam skrivenog cilja, nemam potrebe osjećati se velikom, a ni poznatom ličnošću. Pišem jer to volim i želim, bez obzira na prodaju i uspjeh. Oni koji to prepoznaju kod pisca kupit će knjige iz istih razloga: obostrane ljubavi prema knjizi i pisanoj riječi, a ne iz puke potrebe da napune police. Podrška je nešto sasvim drugo, jer ako se osvrnete oko sebe i sami ćete uvidjeti da je život u zajednici postao nesnosan upravo iz razloga sebičnosti.
Kolumna: Zapisi u vremenu
Karolina Obradović
