Koprena noći ravnicu skriva
mirom se kupaju selo i rijeka.
Dok sve oko mene spava,
zvjezdano nebo na mene čeka.
Iz tame mi šapuću tisuće svjetova
svaki me sebi u goste zove,
a duša željna zvjezdanih letova
sanja pustolovine nove.
Kako bi bilo odletjeti tamo
gdje spavaju tek rođene zvijezde,
dodirnuti komete sekundu samo
dok tamom prema suncu jezde.
Moji snovi u nebo lete ,
plutaju lagano kroz mliječnu stazu,
zvjezdanom prašinom stidljivo svijetle,
dok plivaju u sunčanom mlazu.
Moja je duša od zvijezda tkana,
o letu svemirom sanja često,
kad zvjezdano nebo u smiraju dana
sa rumenim suncem zamijeni mjesto.
U njoj spavaju čežnje daleke,
od zvjezdane prašine plete si snove.
Kad ju pritisne težina dana
pozivu zvijezda se odazove.
Sandra Kopić



