Kada ste počeli pisati?
Kad mi je bilo 28 godina…. Prije toga sam uvijek imala ljubav prema piskaranju, ali do tada nikad nisam pokušala napisati roman.
Koliko vremena dnevno odvajate za pisanje?
Dnevno? Na žalost ne pišem svaki dan, prije bi se moglo reći da svakih 6 mjeseci napišem po nekoliko stranica ili ako imam sreće nekoliko poglavlja. Nisam učestala u pisanju zbog čega mi treba dugo da završim započeti roman.
Kako nastaju vaše priče, poezija, knjige? I gdje pronalazite inspiraciju?
Moje priče nastaju iz dosade koja mi je najveći okidač za maštu. Većinom maštam o svemu i svačemu i kad mi se nešto jako svidi onda to poželim pretvoriti u roman kako bih vidjela kako će se radnja razvijati.
Imate li uvijek priču sastavljenu u glavi ili stvarate priču dok pišete?
Za svaki roman sam uvijek imala početak i kraj, a ono između otkrivam tijekom pisanja i to mi je i najuzbudljiviji dio, otkrivanje dok nastaje.
Jeste li vi pronašli pisanje ili je pisanje pronašlo vas?
Pa s obzirom da sam oduvijek imala nevjerojatno bujnu maštu, mislim da je bilo samo pitanje vremena kad ću nešto od toga staviti i na papir. Mislim da je pronalazak bio obostran.
Jeste li tiskali svoje knjige i kakvo je vaše iskustvo s tim?
Imala sam sreću da sam tiskala sve romane koje sam do sada završila i na tome mogu biti zahvalna izdavačima Leu Commerce i Nova knjiga Rast, posebno Leu koji mi je otvorio put i olakšao mi sveukupno iskustvo.
Smatrate li se uspješnim?
Ako se čitateljima svidi ono što sam napisla, onda se smatram uspješnom. Za njih pišem i zbog njih su sve moje priče dostupne za besplatno čitanje na mojoj stranici Dayana Evans Knjige. Najvažnije mi je da im moji romani budu dostupni i ako uživaju čitajući te priče, to znači da sam uspjela nekome uljepšati dan.
Kako gledate na druge pisce? (Smatrate li ih konkurencijom? Kakav je vaš stav prema piscima iz regije?)
Ne gledam na njih kao na konkurenciju, jer i sama čitam različite autore i jednako ih volim i poštujem. Volim vidjeti da autori podržavaju jedni druge i da imaju više nego kolegijalan odnos.
Gdje i kako vidite svoje pisanje u odnosu na druge spisatelje?
Ne uspoređujem se s drugima. Mislim da nema potrebe za tim. Svatko od nas ima svoj jedinstven pečat u pisanju, čak i kad su u pitanju isti žanrovi pa i gotovo slične teme, svi imamo nešto svoje po čemu se ipak razlikujemo od drugih, bilo da je to ton pisanja, humor, dijalozi među likovima, to može biti bilo što.
Koliko ste samokritični?
Pretjerano. Najviše gubim vrijeme na ispravljanju romana jer uvijek mislim da može bolje. I dan danas imam potrebu ispraviti čak i romane koji su već tiskani jer smatram da svaki od njih može biti daleko bolje napisan od verzije koja je već dostupna u knjižnicama.
Koji medij smatrate dobrim za promociju vašeg djela?
Za sada mi je Facebook najbolji, ali to je ujedno i jedini medij na koji sam uložila vremena i truda. Iako moram priznati da u zadnjih, možda pola godine, nisam česta na društvenim mrežama.
Čitate li neafirmirane domaće autore? (Novije generacije pisaca)
Naravno, ako imam priliku i vrijeme rado pročitam. Nije mi važno je li netko poznat ili nepoznat, najvažnije mi je da mi se svidi njihova priča.
Smatrate li da strani autori i domaći koji pišu pod pseudonimom lakše prodaju svoja djela?
Mislim da je napokon došlo vrijeme kad se domaći autori ne moraju skrivati iza pseudonima kako bi izbjegli predrasude i to me jako veseli. Ja sam svoj pseudonim zadržala jer me pod tim imenom čitatelji poznaju i nema smisla da to mijenjam. Ali sve više čitatelja podržava domaće autore i to me oduševljava.
Imate li svoj spisateljski uzor?
Ne baš. Volim čitati različite žanrove i različite autore. Mislim da me najviše oduševi kad primjetim da autor ima nepresušnu maštu koja odgovara mom ukusu.
Koji je vaš omiljeni žanr? (bez obzira na ono što pišete)
Moram priznati da osobno najviše volim dark teme iako ih sama ne pišem. Najbliže dark temi sam bila u Izgubljenim dušama.
Što biste poručili onima koji tek kreću na svoj spisateljski put?
Da ne odustaju i da vjeruju u sebe čak i ako ne primaju podršku od okoline, jer vjerujte mi da osobno nisam imala nikakvu podršku od onih oko mene kad sam počela govoriti da pišem roman. Ustrajala sam u svom naumu i živjela sam u svom svijetu mašte. Ako je pisanje vaš san, onda ga samo mi imate moć ili ostvariti ili odustati od njega. Nikad ne slušajte druge, čak ni kad vam uz najbolju volju pokušavaju dati savjet kako da napišete roman jer to nije njihova priča nego vaša. Vjerujte u sebe i samo tada ćete moći napisati nešto originalno i svojstveno samo vama.
Intervju pripremila Božana Ćosić
