Kada ste počeli pisati?
Počela sam pisati negdje sa 16. godina. Ali sam ubrzo prestala da bih opet prije 14. godina počela pisati. Mogu reći da su životne tragedije probudile u meni ljubav prema pisanju.
Koliko vremena dnevno odvajate za pisanje?
Većinom pjesme nastaju u minuti. Nekad u danu napišem više njih, nekad jednu.
Kako nastaju vaše priče, poezija, knjige? I gdje pronalazite inspiraciju?
Moje pjesme dođu mi kao vjetar sjećanja. Neke su autobiografske, nekad me nečija priča inspirira, nekad lijepa fotografija.
Imate li uvijek priču sastavljenu u glavi ili stvarate priču dok pišete?
Stvaram priču dok pišem.
Jeste li vi pronašli pisanje ili je pisanje pronašlo vas?
Pisanje je pronašlo mene.
Jeste li tiskali svoje knjige i kakvo je vaše iskustvo s tim?
Jesam svoju prvu zbirku poezije “Otrgnuto iz duše”, a sve mogu zahvaliti svojoj prijateljici koja mi je tako reći u svemu pomogla.
Zato hvala Božana Ćosić.
Smatrate li se uspješnim?
Ne znam bih li to nazvala uspjehom ali moje pjesme ulaze u dušu čitatelja. Onda mogu reći da je to za mene najveći uspjeh.
Kako gledate na druge pisce? (Smatrate li ih konkurencijom? Kakav je vaš stav prema piscima iz regije?)
Nikako nikoga ne smatram konkurencijom nego se iskreno divim koliko je talentiranih osoba iz BiH, Makedonije, Srbije i naravno Hrvatske.
Gdje i kako vidite svoje pisanje u odnosu na druge spisatelje?
Mislim da svaki pisac ima svoj prepoznatljiv potpis. Nekako osobno pišem tužne životne priče sa sretnim krajem. Jer mene samu je životna tuga ojačala kao osobu, učinila me boljom osobom dala mi dar da to što sam ja dobila mogu dati drugima.To je naravno ljubav.
Koliko ste samokritični?
Nisam samokritična, to prepuštam drugima jer uz njihove savjete, komentare samo mogu rasti.
Koji medij smatrate dobrim za promociju vašeg djela?
Osobno sam kroz grupe na Facebooku u kojima pišem došla do velikog broja čitatelja.
Čitate li neafirmirane domaće autore? (Novije generacije pisaca)
Mogu reći da sam zanemarila čitanje općenito, ali to je trenutno zbog nekih teških situacija koje proživljavam.
Smatrate li da strani autori i domaći koji pišu pod pseudonimom lakše prodaju svoja djela?
Ne smatram jer uvijek će me privući ono što pročitam tako da mi je samo ime manje važno.
Imate li svoj spisateljski uzor?
Pa ima ih više kao Pablo Neruda, Meša Selimović…
Koji je vaš omiljeni žanr? (bez obzira na ono što pišete)
Uvijek ljubavni jer ljubav je pokretač za sve.
Što biste poručili onima koji tek kreću na svoj spisateljski put?
Poručila bih da slušaju svoje srce jer ono će ispisati nešto što će uvijek netko prepoznati.
Intervju pripremila Karolina Obradović
