Bila sam veoma umorna te sam jedva čekala da legnem. Na noćnom sam ormariću ugledala knjigu neobična naslova: “Strašne bajke”. Nisam je mogla prestati čitati. Završila sam tek u ranim jutarnjim satima.
Iznenadio me naslov prve: “Ostarjela Pepeljuga”. U toj bajci, ako je uopće mogu tako zvati, Pepeljuga nikad ne sretne princa I još uvijek čisti kuću zločestim sestrama.
Drugi je naslov: “Snjeguljica ne jede jabuke”- priča govori kako Snjeguljica radi u dućanu I živi kod patuljaka. Vještica ju je pronašla I ponudila otrovnu jabuku , ali je ona odgovorila da ne jede jabuke. Princ je projurio na konju pokraj njih I ni osvrnuo se nije.
Uspavana ljepotica još uvijek spava, ponekad I hrče, ali to neka ostane među nama. Djevojčica sa žigicama prodaje upaljače pa je zovu BIC djevojčica. Ivica I Marica su slobodni. Marica se vratila kući, a Ivica se oženio vješticom, koja je sebe pretvorila u prekrasnu djevojku.
I tako su se nizale moje omiljene bajke, ali posve izmijenjene. Zadnja je bila o Petru Panu. U njoj ni on ni ja ne nalazimo svoju sretnu misao. Oboje ju još uvijek tražimo.
P.S.
Knjiga je nestala, a meni nitko ne vjeruje Kažu da sam sve sanjala. No, kako biste objasnili činjenicu da susjednu kuću čisti starica koja se zove Pepeljuga, a na kraju ulice živi tužni dječak Petar. Nasuprot njegove kuće je dućan koji se zove Snjeguljica I u čijem je izlogu istaknut veliki natpis: “Ne prodajemo jabuke!”
KAKVA VREMENA- TAKVE BAJKE!
Snježana Akrap Sušac
