Uplašena,
Sama
ustreptalo srce
probola je strijela
nemilog bola
istog onog
za kog sam mislila
da je davno zaboravljen
sahranjen duboko,
ali oživio je ponovno
zalivan potokom suza
koje su potekle
iz dubine ove moje
iskrzane duše
Samo je jedna
riječ bila dovoljna
da pokrene lavinu
nemilih događaja
da vrati sva ona
ružna sjećanja
Odlazak,
Napuštanje,
Izgubljena,
Sama,
Slomljena
pod teretom onih
prošlih vremena
nekako nedaju mi
mira još i ova
prokleta muzika
prigušeno svira,
a tebe nema
znam nećeš više
ni doći trebala bi
biti sretna što više
neću da vidim te
mrtve oči,
ali ipak
ljubav, ta ljubav
čudna je to stvar
i kad znamo da ne treba
nekog da volimo,
ipak za mrvu ljubavi
molimo…
Martina Kopić
