Sanjaš li snovima pustim
livade cvjetne i rijeke,
u drhtaju znaš li pustit
sjećanja da polete?
Dani i noći što sviću
u krilu tuđe slobode,
glasovi što u jecaju viču
koraci što nikud ne vode.
I želja se javi
uvijek ista
ona skrivena i pusta,
daleka.
Iz tvoje male bašče
još uvela je ruža
na mom stolu
utjehu mi pruža.
Karolina Obradović
