Dok hodam gradom, laganim korakom
u masi ljudi ugledam godine,
polako kraj mene prolaze.
Jedna za drugom odlaze,
odnose mladost prelijepu,
a ja, još sam tu na istom mjestu.
Ako jednom ostaneš sama pronađi me
u dnu svoga sjećanja,
možda tamo još me ima.
U adresaru nađi ulicu i broj
još uvijek sam tamo gdje je zadnjeg poljupca trag,
gdje sam nekad davno bio tvoj.
Pronađi me, jer sve ove godine čekao sam te.
Kraj mene su prošle mnoge godine,
puno su toga dale i uzele.
Samo tebe nisu mogle odnijeti,
zauvijek ću te voljeti.
I sada sam sam i uvijek do sreće korak il’ dva
dok tvoje ime još u meni odzvanja.
Senka Ilić
