Kada ste počeli pisati?
Već sa deset godina moja rasplamsana dječija mašta nije mi davala mira, niti sam se zadovoljavala kratkom formom školskih sastava, pa sam odlučila da okušam sreću sa naučno-fantastičnim romanom. Bila je to priča o dva dječaka koja putuju svemirom u potrazi za majkom koju su oteli vanzemaljci. Nažalost, roman nikada nije završen. Jednog dana, u igri, svesku sam zaboravila u dvorištu i preko noći je pala kiša. Možete zamisliti mog razočarenja.
Koliko vremena dnevno odvajate za pisanje?
Ne mogu reći da pišem svakodnevno. Mnogobrojne obaveze mi ne dozvoljavaju da se u potpunosti posvetim kontinuiranom pisanju. Zato sa sobom uvijek nosim jedan notes u koji zapisujem ideje i kratke teze. Međutim, dešavalo se da pišem i po cio dan. A uglavnom mi je saveznik tiha noć prepuna inspiracije.
Kako nastaju vaše priče, poezija, knjige? I gdje pronalazite inspiraciju?
Moj rodni kraj je prepun legendi i mitova, tako da inspiracije imam na pretek. Kako sam ljubitelj fantastike, bijeg u svijet mašte mi dođe kao odmor od svakodnevnice. Još od svojih prvih pokušaja pisanja ideje i radni materijal sam prikupljala od starijih iz sela slušajući narodna predanja i priče o susretima sa vilama i nečastivim silama.
Imate li uvijek priču sastavljenu u glavi ili stvarate priču dok pišete?
Neke imam unaprijed osmišljene do samog kraja, ali kod većine znam samo uopšteno tok radnje i ideju, dok kraj ostaje neizvjestan i za mene i čitaoce. Vjerujem da je pisanje za pisca jedna velika avantura u kojoj treba da uživa, kao što je i čitanje jedna prelijepa avantura za čitaoca.
Jeste li vi pronašli pisanje ili je pisanje pronašlo vas?
Teško pitanje. Recimo da smo pronašli jedno drugo.
Jeste li tiskali svoje knjige i kakvo je vaše iskustvo s tim?
Da. Moja prva knjiga, roman epske fantastike, Sudbina strijelca je bio i moj prvi kontakt sa svijetom izdavaštva u koji sam ušla poprilično neiskusna i bez ikakvih prijašnjih poznanstava sa nekim iz svijeta književnosti. Vremenom sam stekla neke vrlo drage prijatelje, objavila dvije priče u zbirci horor priča Besan i Besan 2, te naučila dosta toga novog što ću svakako iskoristiti u svojim budućim projektima.
Smatrate li se uspješnim?
Zavisi kako ko definiše uspjeh. Ono što je meni bitno i smatram svojim uspjehom jeste da sam se odvažila da pratim vlastite snove i bavim onim što volim – da pišem. Kada se pored toga jave i čitaoci koji su oduševljeni onim što sam napisala bude mi zaista drago, ne zbog priznanja kvaliteta mog rada i hranjenja vlastitiog ega, već što sam ih usrećila i bila u mogućnosti da sa njima podijelim djelić svog univerzuma.
Kako gledate na druge pisce? (Smatrate li ih konkurencijom? Kakav je vaš stav prema piscima iz regije?)
Ne postoji konkurencija, jer svako ima svoj stil pisanja i način na koji predstavlja svoju kreaciju. Od objavljivanja svoje prve knjige imala sam priliku da upoznam mnoge drage ljude iz regije koji su mi mnogo pomogli i bili velika podrška. Radujem se svakoj novoj knjizi koja na našim prostorima ugleda svjetlost dana, jer pisanje, izdavanje i promocija knjige je mukotrpan i dug proces i zaslužuje naše poštovanje.
Gdje i kako vidite svoje pisanje u odnosu na druge spisatelje?
Živim u tom nekom svom svijetu gdje eksperimentišem sa književnim stilovima i gdje mi je sve interesantno i sve doživljavam sa oduševljenjem malog djeteta. Volim fantastiku, folklor, istoriju, misterije, pa to pokušavam protkati i kroz svoja djela.
Koliko ste samokritični?
Veoma. Inače bih do sada već imala preko dvadeset objavljenih knjiga. Svjesna sam da su kritike sastavni dio života i vrlo bitne u razvoju jednog pisca. Stoga rado prihvatam zdravorazumsku i konstruktivnu kritiku koja će mi pomoći da razvijam svoju vještinu pisanja.
Koji medij smatrate dobrim za promociju vašeg djela?
Svi su dobri, naročito ako iza vas ne stoji velika izdavačka kuća sa kvalitetnom marketinškom kampanjom, pa se snalazite kako znate i umijete. Pretpostavljam da je danas promocija putem interneta mnogo praktičnija jer predstavlja direktnu vezu sa čitaocima.
Čitate li neafirmirane domaće autore? (Novije generacije pisaca)
Svakako. Postoje mnogi odlični autori kojima se mora pružiti šansa da „zaigraju sa velikim igračima“. Ne zaboravite da iza poznatih imena stoji čitav tim ljudi na raspolaganju, dok se novija generacija pisaca bori sama i sve zavisi od njihovog nebrušenog talenta.
Smatrate li da strani autori i domaći koji pišu pod pseudonimom lakše prodaju svoja djela?
Da, smatram. Kod nas na Balkanu je trend da sve što je strano mora biti i kvalitetno. Novija generacija autora nema nikakvih šansi protiv takve globalne mašinerije. Da bi se probili na tržište željno stranih imena i sami morate postati jedno. Tom logikom se vode i naši autori koji pišu pod pseudonimom i u potpunosti ih razumijem.
Imate li svoj spisateljski uzor?
Teško mi je izdvojiti samo jedno ime. Na samom vrhu su svakako Daglas Adams i Teri Pračet. Obožavam pisce čiji univerzumi flertuju sa komičnim prizvukom naracije. Tu je i Toni Morison, kraljica magičnog realizma.
Koji je vaš omiljeni žanr? (bez obzira na ono što pišete)
Fantastika je žanr koji volim i da čitam i da pišem. Bijeg od svakodnevnice i magična avantura u mistični svijet je pozivnica koja se ne odbija.
Što biste poručili onima koji tek kreću na svoj spisateljski put?
Pišite, pišite i pišite. I nikada ne odustajite od svojih snova. Ako imate potrebu da ispričate neku svoju priču, da misao pretočite u riječi, a riječi zapišete na papir, već ste na pravom putu da se pridružite nama ostalim sanjarima.
Intervju pripremila Martina Kopić
