Želim pobjeći
Od svakodnevne vreve
Buke
Ponekad se umorim
Od toga da se smijem kad mi se plače
Da pričam kad mi se šuti
Ponekad želim piti šalicu kave
I mislima biti daleko
Teško je uvijek biti jak
Ipak si čovjek
Od krvi i mesa
Ponekad ranjiv
Jer život je žrvanj
Koji te melje
Važna i najvažnija je vjera
Da Bog uvijek ima plan za tebe
Možda je kušnja
Da mu se vratim u zagrljaj
Jer jedino On svaku moju ranu zna
Jedino On uvijek čeka da mu dođem
Takva umorna
Uz njega ću se odmoriti
Biti opet ona ja
Ona što daje sebe
Bez računice
Kalkulacije
Koja kad voli
Voli svim srcem
I daje ono oku vidljivo i nevidljivo
Takva sam ja
Uvijek pomalo tajnovita
U svom svijetu
Gdje ponekad pobjegnem
Gdje sam ja potpuno slobodna
Maja Ćulumović
