Dođi,
na usnama pamuk donesi
i na licu poznat sjaj,
mojoj ćudi podaj krotkosti.
Ja, žena izrođena tvojim odrazima
još sam gipka ko gazela,
behar drvetu i stapka cvijetu sam.
Nastavimo gdje nam suđeno,
podupri me dok se dajem
da se osokolim želju neobuzdanu
priopćiti mjesecu.
Dođi,
godinama u inat
sve je isto,
moj si i tvoja sam.
Zaplešimo koračnicu svadbenu
žrtvo zaslužena,
nek nas slave plodne jeseni.
Kristina Barić
