Rasipam se srcem
kao da potrošit se ne može.
Rasipam nedužno..uzalud.
A onda..
Zarijem tijelo u pijesak.
Iz mraka dopire
iritantan pljesak.
Ironičan pogled ljubavi.
Pa podsmijehom trujem
već nagriženo srce.
Odgurujem se korak natrag.
I opet provalija.
Padam,
a ne dotičem dno.
Marijana Šimić
