Ja sam žena mladog lica
ime mi je Spavalica.
Gubim dane gubim noći
uvijek mogu sklopit oči.
Snivam snove stare, nove
nepoznata ljubav još me zove.
A nikoga nema, ne mogu joj prići
otišla je daleko, neću je stići.
Kiša me moči, ispire mi oči
i tugu u njima, ništa me ne zanima.
Kiša me lije, hladi i kupa
srce mi tiho, umireno lupa.
Tada stanem, osmjehnem se noći
nakon kiše zasjaje mi oči
obnovljena sva,
iznova krećem ja.
Zdravka Marić
