Bio je dovoljan jedan pogled
Da osjeti nešto novo
Kako kad struja ti prođe tijelom
Bio je dovoljan jedan pogled
U njegove oči
Da osjeti ono što nikad nije
Bio je olujni vjetar
Nemirno more
Koje bi se sa vremena na vrijeme
Pripitomilo
Voljela ga je beskrajno
Baš takvog nemirnog
Drugačijeg
U duši je bio kao ranjeno dijete
Koje kad bi osjetilo oluje u srcu
Odlazio je negdje
Tražeći put
Gdje je mir
A mir je pronalazio u njoj
Njoj tako mirnoj
Koja ga je uvijek čekala
Jer znala da je vjetar
U vjetru se rodila ljubav
U vjetru se dogodio prvi poljubac
U vjetru mu se cijela predala
Na trenutak se pripitomio
Volio je njenu odanost
I snagu koju je krila
U svom krhkom biću
Došla je snažna oluja
I rekao je da ga više ne čeka
Da mora otići
Prolazili su mjeseci
Godine
Njen vjetar se nije vratio
Udala se
Ali nikad nije prestala voljeti vjetar
I pojavio se nakon puno godina
Potražio je
I našao u vrtu prekrasnih ruža
Bila je tužna
Uplakana
Htjela je riječ izustiti
Ali samo su se suze slijevale niz njeno lice
I nikad zaboravit nije mogla zaboravit
Ljubav rođenu u vjetru
Maja Ćulumović
