Dugo, baš dugo nisu mi bile potrebne posebne vještine preživljavanja.
Ni mudrost, ni vjera, ni oprost.
Živjela sam to i ne znajući da je tako.
Neposredno, bez sumnje i straha.
Svijet je bio velik i dobar.
Osjećala sam bez potrebe za definicijom,
racionalizacijom ili korekcijom.
Na smješak odgovarala smješkom.
I bilo je dobro.
Nije mi bio potreban rezervat biranih prijatelja.
Jer ljudi su bili prijatelji.
Ispostavljena, stjerana i primorana.
Sačuvati dobro kao svrhu vlastitog opstanka.
Marijana Martinčić
