Kao svjetionik u sutonu
u bojama jeseni.
Kao brod u izmaglici
dok skriveni su puti.
U šaci čuva i vjeru i nadu.
Vjerni pastir mojih želja
ona škrinja je puna veselja.
Preživi buru, oseku i plimu
dok ju vali preoblikuju.
Kad muči ju more
i sol se pretvori u nemire,
njene ruke smiruju oluje.
Kad hladnoća i bura zaprijete
Ona skrije se
pod krilima
zelenog leptira.
Marijana Šimić
Posvećeno mojoj prijateljici
