Sećanja davnih vremena nosim,
rečima pute kroz vreme krčim.
Moje su pesme ptice od snova,
stvorene tragom mojih dedova.
Tragovi vode putom davnine,
vode u vreme konja u kasu,
u vreme pesme od rada tkane,
u vreme letnje večeri rane.
Tragove viđem u oku reke,
viđem na putu starog sokaka.
Viđem te davne ljude neke
i čujem pesmu davnih momaka.
Morda sam i ja tim tragom prošla
i poruku starih kroz vreme dobila.
U rečima mesto pod suncem našla
i razlog svojeg bića otkrila.
Kroz maglu vremena poruke dojdu,
sakrite u zvuku strička iz žita,
onda se pesmama mojim projdu
i želja stara bude otkrita.
A želja je trage pokazat svima,
ona me na pute davnine zove,
da projdem otkritim tragovima,
i pesmama utabam tragove nove.
Sandra Kopić



