Ja ne pišem pjesmu
da ispunim vrijeme,
ona je kći
moje jave i sna.
I kada se čini
da su potrošene teme,
život izatka novi stih
i duši lijeka da.
Moja je pjesma
iskra života,
skrivena tuga
i glasna radost,
vjerna pratilja za
bijeg od strahota,
melem za srce,
zalog za starost.
Moja je pjesma
dar sa neba,
lampa što svijetli,
u mrkloj noći,
jadnica gladna
što traži hljeba
i smješni klaun
kad okrene oči.
I samo se čini
da su potrošene teme.
Još moja pjesma
živi svoje vrijeme.
Maja Cvek
