Šutim, kao da ne postojim.Poput gljive skrivene u travistrahujem od tvojih koraka.Mokra od kiše, promrzla od zimešutim, pognute glave.Pokorno, slomljena od vjetrovau strahu od olujazatvaram
Stojim na ugluničegadok brojim sjene prolaznikašto izdužuje ihtama koja će uskoro prekriti dan…Brojim korakešto lijeno se vukuprema udobnostitoplini doma imožda utješnog zagrljajanekoga tko ih čeka…Stojim