Dođu ti dani kad osjetim zebnju u srcu…Kada pomislim na tebe…Na tvoj odlazak…Koji je ostavio u mom srcu ranu…Koja ne cjeli…Tada odlazim u osamu…Negdje uz
Ponekad u tami sobedok slušam tišine zvukeutonem u snove puneneke čudne buke.I sanjam kako mi nježno i milopružaš svoje bijele ruke.Ruke mi pružaš,zoveš me sebi,oči
