Bačena kao sjemeu zemlju suhubez kapljice vode,bez vrijednih ruku,da istrgnu korovi travu što je gušida iznikne kao stabljikana nečijoj duši. Probija se teškojer u srcima
Ostavi masni tragna papiru svojih snovatražeći utjehutamo gdje ona više ne postoji…Ostavi slovaza vječnostda čita ihneki usamljeni putnikna peronudavno zaboravljenihnadanja…Ostavi dio sebespakiranizmeđu redovatamo nekepradavne melodijedok